Govor veleposlanika Thomasa E. Schultzea na konferenciji Zaklade Konrada Adenauera 7. rujna 2017. u Osijeku o njemačkim manjinama u središtu Europe

Botschafter Thomas E. Schultze hält eine Rede bei der Konferenz der Konrad-Adenauer-Stiftung zum Thema "Zur Situation der deutschen Miderheiten in der Mitte Europas" povećaj sliku (© Konrad-Adenauer-Stiftung Kroatien)

- Vrijedi izgovorena riječ -

(obraćanje),

posebno pozdravljam gospodina Hartmuta Koschyka, zastupnika u Njemačkom saveznom parlamentu i povjerenika njemačke vlade za pitanja iseljenika i nacionalne manjine. Zahvaljujem Vam, poštovani gospodine Koschyk, na inicijativi da se održi ovaj dobar i važan događaj. Svi znamo i cijenimo što ste već godinama blisko i prijateljski povezani s Hrvatskom. Utoliko je logično što ste dali poticaj da se ovaj niz događaja o zaštiti manjina jednom posveti i maloj, ali finoj njemačkoj manjini u Hrvatskoj. Na izvrsnoj organizaciji zahvaljujem Zakladi Konrada Adenauera, osobito dr. Langeu, te Njemačkoj zajednici u Osijeku. Zahvaljujem i Osječko-baranjskoj županiji na potpori.

Osobno mi je vrlo drago što danas mogu biti s vama, ovdje u lijepom Osijeku, ili Essegu.

„In der Mitte Europas“ / „U središtu Europe“ – taj izraz ima središnje značenje u današnjem događaju. „U središtu Europe“ u mojim očima karakterizira životni osjećaj mnogih građana na ovom prostoru, uključujući i manjine.

Kao što znamo, biti „u središtu“ prije svega znači biti okružen drugima što je ujedno pozitivan pojam. Isto tako, to znači biti aktivan, biti vitalan i djelovanjem postići nešto.

U sretnom smo položaju - a to je velik uspjeh procesa europskog ujedinjenja nakon okončanja umjetne političke podjele našeg kontinenta - što je većina zemalja u Europi načelno okružena prijateljima, ili barem partnerima.

„U središtu Europe“ još je prije nekoliko godina bilo i jamstvo pretežite poštede od kriza izvan Europe, ali na vrhuncu Hladnoga rata to je istovremeno značilo živjeti u središtu tornada. To se nedvojbeno promijenilo. Dotaknimo se samo npr. teme migracija. Europa nije otok. Svi smo mi „u središtu zbivanja“ i ne samo da smijemo, nego moramo biti aktivni.

Htio bih se kratko osvrnuti na prošlost. Prisjetimo se 16. travnja 2003. godine. U Ateni je tada potpisan pristupni ugovor s Estonijom, Latvijom, Litvom, Maltom, Poljskom, Slovačkom, Slovenijom, Češkom, Mađarskom i Ciprom. Poslije su se pridružile i Bugarska, Rumunjska te Hrvatska. Još se uvijek točno sjećam gdje sam tada bio: u Berlinu, u centrali njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. U atriju nove zgrade Ministarstva organizirali smo sa zemljama kandidatkinjama veliku proslavu. Euforija zbog ulaska u EU bila je još puno veća od ionako razuzdane proslave – onoliko koliko diplomati uopće mogu ili smiju biti razuzdani.

Ne bismo trebali zaboraviti izvanredne napore zemalja regije i njihovih građana tijekom procesa približavanja i pristupanja Europskoj uniji!

Ne bismo trebali zaboraviti ni što nam je donijelo ujedinjenje Europe, odnosno Europska unija. Pritom se ne smijemo ograničavati samo na jedan aspekt: slobodu, mir, blagostanje, sigurnost. Sve je to povezano.

Istovremeno smo se obvezali i zajedničkim vrijednostima u koje se u jednakoj mjeri ubrajaju i pravna država i poštivanje ljudskoga dostojanstva – a to se odnosi na sve ljude.

Mi kao Europska unija nismo samo gospodarska zajednica koja služi određenoj svrsi; ne, mi smo prije svega i zajednica solidarnosti u kojoj jedni drugima pomažemo.

Zajedno nosimo teret, pomažemo slabijima, podupiremo gospodarski razvoj u korist svih nas.

Mislim da se katkad moramo prisjetiti upravo toga – i to upravo ovih dana kada populisti u Njemačkoj i drugim zemljama Europske unije, ali i izvan nje, huškaju protiv Europe, protiv raznolikosti, protiv naših zajedničkih vrijednosti. Oni očito vjeruju ili pokušavaju sugerirati ljudima da za sve postoje najjednostavnija rješenja, da će nam biti najbolje kad najprije jednostavno mislimo sami na sebe. Nacionalni egoizam nije još nikad riješio probleme, nego ih je stvorio ili pogoršao – upravo u Europi u tom pogledu imamo mučnu povijest. No to možemo iskoristiti i kao vrijedno iskustvo koje se ne bi trebalo ponoviti.

Pogledajmo izazove s kojima se danas suočavamo: terorizam, klimatske promjene, migracije, financijske krize, demografski problemi, autokratski režimi koji se igraju vatrom.
Zar doista netko vjeruje da sve to može riješiti sam?!

Upravo je europska solidarnost dosad pomagala u ublažavanju kriza. Neke europske zemlje su tijekom posljednjih nekoliko godina prevladale ili riješile financijske krize, zahvaljujući europskoj potpori.

Sve to sad pomalo zvuči kao velika svjetska politika i sigurno se pitate: Kakve to veze ima s našim okupljanjem ovdje u Osijeku?

Pa, svi smo mi nakon proširenja Europske unije mislili da smo zaslužili malo mira i da se možda možemo malo i odmoriti nakon svega što je postignuto.

Od krize u Ukrajini, izbjegličke krize i drugih problema u našem susjedstvu i našim zemljama (kad se samo prisjetim jezivih terorističkih napada u zadnje vrijeme…), znamo jedno: „Naš posao nije dovršen!“

Upravo „središte Europe“ ovisi o tome da, imajući u vidu izazove, svi nastavimo i dalje konstruktivno, zajedno i uspješno raditi na europskom ujedinjenju.

To je naporno, ali prijeko potrebno – ne vidim drugu alternativu. Čak i u Velikoj Britaniji sad polako shvaćaju da Brexit vjerojatno neće biti ni jednostavan niti će ta zemlja od njega doista profitirati u gospodarskom smislu. Iznenada se ispostavilo da je navodno jednostavni odgovor na velike istinske izazove i strahove daleko kompliciraniji nego što se isprva mislilo.

Nedavno sam se sastao s predstavnicima raznih velikih njemačkih gospodarskih udruženja. Mogu vam reći da nitko nije bio oduševljen odlukom Velike Britanije, ali jedno su jasno rekli: ostalih 27 zemalja čine velik i snažan gospodarski blok sa zajedničkim pravilima – zajedno su te zemlje dobre i zanimljive za međunarodnu trgovinu sa zemljama poput Kine, Indije, Japana, Kanade, SAD-a i drugima.

Moramo održati Europu na okupu, zbog gospodarskih razloga, ali još i više kako bismo sačuvali mir, stabilnost i sigurnost, a to znači: ono što smo postigli u Europi.

To vrijedi i za pravila koje su sve države članice Europske unije zajedno postavile, a usput rečeno, u to se ubraja i poštivanje odluka Europskog suda.

Njemačka želi dati svoj doprinos tome, ali samo zajedno sa svojim partnerima, što se ne može dovoljno često naglasiti.

No kakve to veze ima s njemačkom manjinom u regiji, s vama?

Sasvim je jednostavno: logično je da je njemačka manjina ovdje u istočnom središtu Europe, a u ovoj su prostoriji i predstavnice i predstavnici iz Mađarske, Poljske, Slovačke, Rumunjske, Srbije te, naravno, Hrvatske, uvijek dio i većinskoga društva. Upravo njemačka manjina profitira od europskog ujedinjenja. Vi ste opet u središtu!

U to, naravno, spadaju i obrambeni i zaštitni mehanizmi. Zakonske regulacije o zabrani diskriminacije i slično.

No po mome je mišljenju još važnije sudjelovanje u društvu: biti samouvjeren, biti aktivan dio većinskoga te europskoga društva.

Višestruki identitet – manjinski identitet, građanin svoje zemlje i europski građanin - nije znak slabosti ili čak šizofrenije. Sasvim suprotno: upravo u tome leži snaga i prilika za novo, moderno shvaćanje manjina. One su potencijal pojedinih država i društava, one su kulturno i intelektualno bogatstvo našega kontinenta.

Često korištena fraza da njemačka manjina ima ulogu mosta doista je prikladna slika.

Mostovi su se stalno mijenjali i prilagođavali vremenu. Od mosta koji ne vodi nikamo tijekom i nedugo nakon Drugog svjetskog rata do mosta za bijeg u vrijeme Hladnog rata – a sada do mosta koji ne vodi samo prema Njemačkoj, nego kao most koji vodi do susjeda o kojima često malo znamo, u Njemačku i vlastito, šaroliko društvo. Iskoristite te mostove i dalje ih gradite! Jer i u ovom slučaju „biti u središtu“ znači biti i ostati aktivan. Današnje događanje najbolji je dokaz da se to uistinu i događa. I upravo taj osjećaj i ta percepcija poštovanja, aktivnih doprinosa društvu možda su najbolja zaštita njemačke manjine i u najboljem slučaju čine suvišnima defanzivne mjere obrane.

U visoko globaliziranom svijetu u kojem se kompleksni zadaci rješavaju u međunarodnim timovima, „biti kod kuće“ u različitim je svjetovima od neprocjenjive prednosti. U svijetu budućnosti - a tako misli najveći broj mladih – od velike su važnosti otvorenost, fleksibilnost i kulturna raznolikost.

Uvjeren sam da je njemačka manjina i ovdje u Hrvatskoj i u drugim zemljama regije upravo zbog svoje često teške povijesti važan dio stanovništva koji to društvo čini raznolikijim, življim i bogatijim.

Bilo je dobrih, ali i teških vremena u suživotu njemačke manjine s većinskim stanovništvom i drugim narodima. Važno je prisjetiti se svih tih epizoda.

No sjećanje ne smije biti svrha koja služi sama sebi, ono mora uvijek biti popraćeno ispruženom rukom razumijevanja, tolerancije te, prije svega, pomirenja. To osobito vrijedi za ovu regiju gdje su mnoga sjećanja još uvijek vrlo svježa.

Uvjeren sam da svi vi, odnosno da svi mi, možemo dati važan doprinos tomu, osobito kad se prisjetimo uspješnoga pomirenja između nas Nijemaca i naših susjeda. Ista je stvar i u privatnom životu: dobrosusjedski odnosi, koji najčešće ne dolaze automatski i bez muke i za koje treba raditi, zlata su vrijedni i čine suživot vrijednim življenja.

Dopustite mi da na kraju čestitam Njemačkoj zajednici u Osijeku povodom 25. godišnjice postojanja. Mnogo toga ste učinili i postigli! Nastavite tako!

Hvala vam na pažnji!

Govor veleposlanika Thomasa E. Schultzea na konferenciji Zaklade Konrada Adenauera 7. rujna 2017. u Osijeku

Voditelj ureda Zaklade Konrada Adenauera u Hrvatskoj Michael Lange, veleposlanikThomas E. Schultze, saborski zastupnik Davor Ivo Stier, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer i zastupnik u Bundestagu Hartmut Koschyk